Oduvijek sam prirodno bio motiviran uspjehom u nogometnoj karijeri, ali u duhovnom životu sam skloniji samozadovoljstvu. Za mene je najveći alat u borbi protiv toga bila odgovornost unutar zajednice.
Obvezujući se da ću srijedom navečer pohađati malu grupu, dajem obećanje sebi i ljudima u svojoj grupi da ću se pojaviti, voljeti, služiti i izgrađivati svoju vjeru. Uspostavljanje ritma zajedničkih događanja i biblijskih proučavanja pomaže mi da provodim stvarno, smisleno vrijeme u Riječi, ulažući u svoj duhovni rast.
Iskreno, ovo je područje mog rasta. Dok sam igrao u Dallasu, prošao sam kroz niz frustrirajućih ozljeda tetive koljena. Dok sam o tome razgovarao sa svojim starijim bratom, shvatio sam da u sebi nosim gorčinu, neopraštanje i brigu zbog svojih okolnosti. Fokusiranje na te stresore nikada ne bi riješilo problem. Ako ništa drugo, samo je pogoršavalo stvari.
Zadržavanje tih negativnih emocija umjesto da ih donesem Isusu nije me opterećivalo samo emocionalno i duhovno, već i fizički. Kako sam sazrijevau u svojoj vjeri, otkrilo sam da što sam dosljedniji u svojim duhovnim disciplinama, to mi je lakše sagledati svoje okolnosti kroz prizmu vjere. Kada Biblijske vrijednosti vode moj stav i način na koji vodim svoju karijeru, mogu donositi mudre odluke i igrati s drugačijom vrstom slobode.
Moja vjera, a ne moja želja za uspjehom na terenu, određuje moje prioritete. Stoga, kada stvari ne idu dobro u mom profesionalnom životu, mogu ostati stabilan, utemeljen u onome što jesam u Kristu. Zajednica vjernika oko mene stalno me podsjeća na ovu istinu: Voljen sam i zbrinut kao Walker, dijete Božje, muž i otac, a ne Walker, profesionalni sportaš.
Promišljanje:
Tko te u tvom životu može pozvati na odgovornost da budeš dosljedan u svom hodu s Isusom?
Odvojite malo vremena za iskreno razmišljanje. Tko ili što određuje vaše prioritete?
← Izbacivanje Samozadovoljstva: Zakoračite u Život u Izobilju | Pomagači Drugi Poznaju Darovatelja i Hodaju u Njegovim Darovima →