Godine 2012., dok sam igrao u Ajaxu, zadobio sam tešku ozljedu koljena. Do tada sam bio zdrav cijelo vrijeme u klubu. Igrao sam konstantno i imao važnu ulogu u momčadi.
Kao čovjek vjere, isprva sam bio ohrabren unatoč ozljedi, vjerujući da sve ide na dobro onima koji ljube Boga. Ali kada neuspjeh potraje dulje nego što sam očekivao, to početno ohrabrenje počinje slabiti.
Tijekom tog razdoblja, Gospodin je iskušavao moje srce. Suočio sam se s pitanjem: Je li moj identitet ukorijenjen u nogometu ili je moj identitet ukorijenjen u Kristu?
Izazovna vremena nas prisiljavaju da provjerimo gdje su nam srca doista. Ona pokazuju razliku između onoga što kažemo da vjerujemo i onoga što istinski vjerujemo. Pomažu nam da vidimo je li išta u našim srcima zauzelo Božje mjesto.
Kad sam se vratio nakon ozljede, bio sam jako uzbuđen što sam se vratio na teren. Ali ubrzo sam se suočio s novim izazovom. Iz razloga koji nisam mogao razumjeti, trener me je odbio pustiti u igru. Postalo je toliko ozbiljno da trener nije mogao ni razgovarati sa mnom i poslao me je iz prve momčadi da treniram s mladom momčadi.
Bio sam šokiran! Nisam znao što sam učinio da ovo zaslužim. Bio sam jedan od najboljih, najkonstantnijih igrača u momčadi, a sada me nisu ni pozvali na trening kamp.
U ovoj teškoj situaciji, morao sam se vratiti svom temelju: svrsi. Koja je bila Božja namjera za mene u ovom razdoblju? Umjesto da dopustim da ova kušnja utječe na moje misli, stavove i molitve, morao sam si postaviti drugačije pitanje. Koja je bila Božja namjera za mene u ovoj borbi?
Svi su očekivali da ću se ponašati na određeni način, da ću ići u medije ili loše govoriti o treneru i klubu. Ovo je bio pravi test mog karaktera. Hoću li učiniti ono što su drugi mislili da bih trebao učiniti ili ću biti odraz Boga? Hoću li dopustiti da frustracija preuzme moje srce ili ću hoditi u ljubavi?
Lako je ispovijedati svoju vjeru kada sve ide dobro. Dok sam igrao svaku utakmicu i privlačio pažnju medija, mogao sam s radošću govoriti o Bogu. Ali test pravog kršćanina je kako otkrivamo evanđelje u našim najtežim trenucima.
Sada se s zahvalnošću osvrćem na tu sezonu. Shvatio sam da sam, budući da sam bio u juniorskoj momčadi, mogao mlađim igračima pričati o Gospodinu. Da sam ostao u prvoj momčadi, propustio bih tu priliku. Gospodin mi je otvorio vrata da budem Njegov svjedok kroz moje najveće razočaranje.
Izazov:
Koja bi vam vrata Bog mogao otvoriti usred izazovnog razdoblja?
Kako možete nastaviti častiti i slaviti Boga kada stvari ne idu po planu?
Molitva:
„Bože, čak i kada stvari ne idu po mom, odabrat ću vjerovati u tebe. Kada se moj karakter bude testirao, oslonit ću se na istinu Tvoje riječi. Pomozi mi da se suočim sa svakim izazovom sa srcem punim ljubavi i zahvalnosti. Vjerujem da otvaraš vrata na neočekivanim mjestima dok sve činiš na dobro. U Isusovo ime, Amen.“
← Oči Usmjerene na Nagradu: Gledanje u Očekivanje nasuprot Gledanju u Svrhu | Postati Kreator Igre u Kraljevstvu: Živjeti s Namjerom →