Ako ću biti iskren, postoje trenuci kada je biti nogometaš teško. Bilo je puno jutara kada sam se budio frustriran, ponekad čak i ljut. Nogomet ima način da te na taj način razotkrije i isprovocira. Možeš sve napraviti kako treba, dobro se pripremiti, naporno raditi, a i dalje se može činiti kao da stvari ne idu po tvom.
Tih dana moram donijeti odluku: hoću li sjediti u frustraciji ili ću obuti čizme, i fizički i duhovno, zakoračiti u dan i prevladati teškoće koje trenutak nudi?
Za mene, prevladavanje je manje izgledalo kao pobjeda u velikim trenucima, a više kao uspjeh u tihim koracima poslušnosti. Ponekad jednostavno moramo nastaviti. Moram dobro voljeti svoju suprugu, održavati svoje dnevne discipline i pobožnosti te se nositi s izazovima koji su preda mnom. Moram se usredotočiti na to da činim sljedeću pravu stvar i stalno se podsjećati da ako ovo radim za Gospodina, onda je moj maksimum dovoljan.
Znanje da radim za Boga smanjuje pritisak. Ne moram živjeti na vrtuljku performansi. Za razliku od kritičara, Božje mišljenje o meni se ne mijenja s mojim najboljim ili najgorim danom. On je stabilan. On je dosljedan. On se ne mijenja. Čak i ako se osjećam kao da gubim na terenu, mogu vjerovati da je Njegova svrha uvijek pobjeđivati.
Bilo je trenutaka sumnje u sebe, trenutaka kada sam se pitao hoću li ikada stići tamo gdje želim biti. Ali naučio sam se suočiti s tom sumnjom Božjim obećanjima. Naučio sam se osvrnuti prije nego što pogledam naprijed, sjećajući se Njegove vjernosti i onoga kroz što me je već proveo. Razmišljam da ne živim u prošlosti, već da se usidrim u istini da je On uvijek bio dobar i da se neće sada zaustaviti.
Neka od najtežih razdoblja u mom životu bila su i najformativnija. Jedno je reći da vjeruješ Bogu kada je život dobar. Drugo je nastaviti ga voljeti, nastaviti ga obožavati, nastaviti se pojavljivati kada je teško. Tu vjera postaje stvarna. Tu razvijamo vrstu vjere koja prevladava.
A ono što sam pronašao s druge strane nije ono što sam mislio da tražim – svjetski uspjeh, popularnost ili trofeje – bolje je. To je zadovoljstvo. Stabilno samopouzdanje. Znati da je moj život više od same izvedbe. Ne trebam tražiti odobrenje trenera ili kolege kad znam da me Bog već vidi, poznaje i voli.
Zato samo ostajem postojan. Ostajem dosljedan. Nastavljam vjerovati Bogu, jer evo istine: Bog uvijek pobjeđuje. On ne gubi. Vjeran je svakom obećanju.
A kada si vezan za nekoga tako stabilnog, i ti možeš nastaviti dalje.
Promišljanje:
Kako se možete usredotočiti na to da učinite 'sljedeću pravu stvar'?
Kojim se dnevnim duhovnim disciplinama možete posvetiti kako biste ostali uzemljeni i usidreni?