Ali Isus nam pokazuje drugačiji put. Kad shvatite da igrate za veći cilj, ishod prestaje imati istu težinu.
Bilo da pobjeđujemo, gubimo ili igramo neriješeno, Bog je dostojan našeg štovanja.
Svaki dan sam zahvalan. Svaki dan hvalim Boga za ono što mi je dao. Kad pobijedimo, hvalim Boga jer je dobar. Kad izgubimo, hvalim Boga jer je i dalje dobar. Ishod ne mijenja ništa u vezi s tim tko je On.
U sjeni našeg štovanja, ishod postaje samo bonus sa strane. Prava svrha natjecanja je slaviti Boga svojim vremenom, energijom i talentom. Kada vršite Očevu volju, ishod postaje manje važan.
Živimo od pobjede, a ne za pobjedu.
Živimo i igramo se iz pobjede koju nam je Isus dao na križu. Pobijedili smo u bitci protiv grijeha i smrti - ne vlastitim naporima, već zato što je Krist Isus već izvojevao pobjedu za nas. Nijedna druga pobjeda ne može se približiti ovoj! To je temelj na kojem je izgrađeno sve ostalo u našem životu.
Biblija nam kaže da trebamo obožavati Boga u duhu i istini. Kada stvari ne idu onako kako želimo, moramo procijeniti reagiramo li u tijelu ili u Duhu.
Djelovanje po tijelu može nas navesti da u naletu emocija kažemo i učinimo stvari zbog kojih bismo mogli požaliti. Znam, to sam već iskusio.
Izreke 13:3 podsjećaju nas na važnost kontroliranja jezika i uče nas da otvaranje usta bez prethodne procjene može dovesti do propasti.
Nije uvijek lako, ali imati odnos s Bogom znači da biste trebali razmišljati i djelovati drugačije od svojih suigrača. U žaru trenutka moramo dati sve od sebe da djelujemo iz Duha kojeg nam je Bog dao umjesto da se prepustimo svom tijelu.
Dio karijere proveo sam igrajući u Rusiji. Grad u kojem sam igrao imao je vrlo malo kršćana. Svaku utakmicu nosio sam potkošulju s otisnutim biblijskim stihom. Iz nekog razloga, čak i u gradu u kojem je malo ljudi poznavalo Isusa, navijači su voljeli moje potkošulje.
Božjom milošću, nešto tako jednostavno kao ovo korišteno je za Njegovu slavu i da se Njegovo ime podijeli s tim gradom. Mali čin vjere, ispisivanje biblijskog stiha na mojoj potkošulji, Bog je iskoristio da utječe na cijelu zajednicu.
Naravno, nadao sam se da ću pobijediti u svakoj utakmici. Ali kako bih mogao biti previše zabrinut za ishod ili reagirati tjelesno na poraz kad je Bog činio nešto puno veće od nogometa?
Promišljanje:
Je li vas briga zbog ishoda ikada spriječila da svoj sport koristite kao oblik štovanja pred Bogom?
Kako se možete podsjetiti da igrate iz pobjede, a ne za pobjedu?
Molitva
„Bože, zahvaljujem ti za pobjedu koju imamo u Isusu. Pomozi mi da se natječem s povjerenjem koje imam u Tebe. Bilo da pobjeđujem ili gubim, dostojan si mog štovanja. Pomozi mi da koristim svoj sport da Te slavim. Vjerujem da ćeš se, dok djelujem u vjeri, Ti djelovati u mjestu gdje jesam. U Isusovo ime, amen.“
← Traženje Poniznosti | Odbacivanjem Snova Kako bi Prihvatio Svoj poziv →