Sin sam pastora, pa sam, naravno, odrastao u crkvi i oko nje. Nedjelje sam provodio odlazeći na dječju službu, zatim na veliku službu, i čekajući da tata završi dok sam ja bacao papirnate avione po svetištu. Biti pastorovo dijete brzo je postao najvažniji i najformativniji dio mog identiteta.
Kad sam imao oko sedam godina, osjetio sam Isusovu privlačnost u svom srcu. Tada sam donio odluku da ga prihvatim kao svog Gospodina i Spasitelja. Otpustio sam stvari koje su me sprječavale u pravom odnosu s Isusom, prepoznavši svoju potrebu za Njegovom milošću i prepustivši Mu kontrolu nad svojim životom. Moja vjera postala je osobna i autentična, više od puke uloge koja mi je dodijeljena zbog položaja moga oca. Imao sam blagoslov da me otac krstio, baš kao što su to bila i moja dva starija brata prije mene.
Kako sam odrastao, vodio me snažan moralni kompas. Sve je bilo crno-bijelo, po pravilima. Ono što sam radio ili nisam radio bilo je vođeno mojim identitetom i reputacijom pastora, a ne unutarnjom željom da se pokoravam Bogu iz ljubavi prema Njemu. Kako sam se u srednjoj školi i na fakultetu približavao kršćanskoj zajednici, Bog je nastavio djelovati u mojem srce. Postao sam sigurniji u svoj identitet ne samo kao pastora, već i kao Božje dijete. Postao sam samopouzdaniji u govoru o svojoj vjeri i preuzeo sam vodeće uloge u svojoj zajednici u srednjoj školi i na fakultetu. Upravo kroz tu zajednicu upoznao sam svoju sadašnju suprugu Sally.
Nakon fakultetske karijere na Sveučilištu Furman, pridružio sam se FC Dallasu, profesionalnom nogometnom klubu. Sally i ja smo odmah namjerno potražili crkvu u našem novom domu. S obzirom na nepredvidljivost i promjene koje se događaju u profesionalnom sportu, naš prvi fokus kad god se nađemo negdje novo jest tražiti i uklopiti se u lokalnu kršćansku zajednicu. To je stup u našem hodu s Gospodinom, održava nas utemeljenima u vjeri i odgovornima u našem hodu.
Moja vjera i vjernici koji su hodali uz mene bili su stabilizirajuća snaga u mojoj nogometnoj karijeri. Prvih nekoliko godina kao profesionalca bilo je obilježeno ozljedama, zbog čega sam sa sobom nosio mnogo zbunjenosti, ogorčenosti i ljutnje. Dok sam razgovarao o svojoj frustraciji s mamom i braćom, mogao sam vidjeti nedaće s kojima sam se suočio na početku karijere kao putovanje do trajne vjere. To mi je pomoglo da preoblikujem svoj um i povjerujem da sam prošao kroz vatru, a ne da me ona uništava.
Moja dosljedna predanost crkvenoj zajednici, pohađanje muških biblijskih studija, vođenje malih grupa i služenje gdje i kada sam mogao, drži me odgovornim da ostanem na putu koji mi je Bog odredio. To je pomaknulo moju perspektivu s nogometa na moje srce i život koji sam živio izvan terena.
Shvatio sam da sam više od svoje izvedbe. Loša igra, loš trening, ne definiraju me, Bog to čini. I On me naziva svojim voljenim.
Promišljanje:
Jesi li prihvatio Isusa kao svog Gospodina i Spasitelja? Ako nisi, što te sprječava?
Ako jeste, odvojite trenutak da razmislite o tome kako ste ulagali u kršćansku zajednicu ili je tražili. Kako ili gdje možete tražiti istomišljenike koji će vas izazvati u vašem hodu s Gospodinom i ojačati vašu vjeru?
Tko Smo Mi?
Ako se pitate kako rasti u svom odnosu s Isusom i pronaći zajednicu koja jača vašu vjeru, mi u Athletes in Action rado ćemo vam pomoći da napravite taj sljedeći korak. Kliknite ovdje kako biste započeli svoje putovanje otkrivanja tko je Isus i kako možete imati odnos s Njim.