Kad sam bio u drugom razredu, zamolili su nas da napišemo što želimo biti kad odrastemo. Prva stvar na mom popisu bila je profesionalni sportaš. Kao najmlađi od trojice dječaka, bavio sam se i volio svaki sport te sam postao dominantan u svojoj dobnoj skupini jer sam bio motiviran da pratim svoju stariju braću.
S deset godina, trener koji je gledao moju nogometnu utakmicu prenio je mojoj mami ovu viziju sa strane: da neću biti samo sportaš koji igra nogomet, već nogometaš koji je ujedno i sportaš. Ta je fraza oblikovala način na koji igram igru dok sam vještine iz drugih sportova koristio kao oružje kako bih izoštrio svoju prednost kao nogometaš i natjecatelj.
Potvrda mog talenta došla je s 14 godina, kada sam se prvi put uključio u sustav mlade reprezentacije. Ulazak u reprezentaciju do 14 godina bio je posljednji poticaj koji mi je bio potreban da se svim srcem posvetim nogometu i dam si najbolju priliku da svoj san iz drugog razreda pretvorim u stvarnost.
U to vrijeme nisam u potpunosti shvaćao da su moje atletske sposobnosti – i prilike koje su one donosile – darovi od Boga namijenjeni da se koriste za Njegove svrhe.
On te je jedinstveno obdario da radiš za Njegovu slavu i ovdje na zemlji.
Kako je moja obitelj rasla i kako sam preuzeo ulogu muža i oca, rasla je i moja zahvalnost za ovaj posao. Sada sam duboko zahvalan na svojim iskustvima i snovima koje sam ostvario. Vidim kako je uspjeh koji mi je Bog dopustio u nogometnoj karijeri blagoslov ne samo za mene, već i za moju suprugu i djecu. Vidim srce Darovatelja otkriveno i u mom daru - srce Oca koji nas izaziva da rastemo, oblikuje nas kroz nedaće i obilno nas blagoslivlja s više nego što možemo tražiti ili zamisliti.
Kroz svoju igračku karijeru shvatio sam da mi je Bog dao darove koji nadilaze sportske sposobnosti. Blagoslovio me sposobnošću da vodim, podučavam i mentoriram s empatijom i prihvaćanjem.
Odrastao sam gledajući svog oca kako vodi s Kristovom milošću i suosjećanjem prema drugima. Dok mi je bila povjerena uloga kapetana u mnogim timovima za koje sam igrao, nastojao sam biti uzorom iste empatije koju sam vidio kod svog oca. Što sam više rastao u svom vodstvu, to sam više shvaćao da se ne mjerim po onome što postignem, već po tome kako volim i brinem se za ljude koje vodim.
Svaki dobar tim obilježava jedinstvo prema zajedničkom cilju. Sposobnost okupljanja ljudi i inspiriranja ih prema zajedničkom cilju - to je dar od Boga. Blagoslovljen sam vidjeti dokaze ovog dara tijekom cijelog svog života, dok sam ljude okupljao s prihvaćanjem, bilo u timskom okruženju, maloj grupi ili čak u vlastitoj obitelji. Moj najveći poziv kao vođe je da ljudi znaju da ih ja vidim i volim te da ih Bog vidi i voli.
Promišljanje:
Odvojite malo vremena da razmislite o tome kako vas je Bog jedinstveno darovao.
Kako vaši darovi otkrivaju Očevo srce?
Kako možete dobro upravljati svojim darovima kako biste: 1. Poštovali Boga i 2. Voljeli i služili ljudima oko sebe?
← Poznavanje Darovatelja | Izbacivanje Samozadovoljstva: Zakoračite u Život u Izobilju →